U glavnom sjedištu velike međunarodne korporacije toga dana održavao se zatvoreni odabir novih prevoditelja. Ogromna staklena zgrada u centru grada djelovala je toliko luksuzno i strogo da su kandidati već na ulazu osjećali nervozu.
U prostranom predvorju ljudi u skupim odijelima ponavljali su strane riječi, listali bilješke i čekali svoj red. Svaki kandidat koji bi izašao iz sobe za intervju izgledao je sve zabrinutije. Neki su odlazili bez riječi, drugi su bili na rubu suza.
Razlog je bio jasan: završni intervju vodio je osobno vlasnik tvrtke — Michael Reynolds.
U poslovnom svijetu bio je poznat kao iznimno strog i nepogrešiv čovjek koji je govorio više jezika i volio postavljati nemoguća pitanja kako bi testirao kandidate.
— Sljedeći kandidat.
Sekretarica je otvorila vrata.
I tada su se u hodniku začuli tihi smijeh i šaputanje.
Ustala je mala djevojčica, otprilike trinaest godina.
Nosila je jednostavnu školsku uniformu, istrošene tenisice i mali ruksak. U rukama je držala tanku mapu s nekoliko papira.
Ljudi su se počeli smijati.
— Je li se izgubila?
— Ovo mora biti šala…
Ali djevojčica je mirno ušla u prostoriju, kao da ne primjećuje poglede.
U prostoriji je odmah nastala tišina.
Michael Reynolds ju je pogledao nekoliko sekundi i lagano se nasmiješio.
— Jesi li se izgubila?
— Ne, došla sam na intervju — odgovorila je mirno.
Smijeh je ponovno ispunio prostoriju.
— A što želiš raditi ovdje? upitala je jedna zaposlenica.
— Međunarodna prevoditeljica, odgovorila je djevojčica.
— I koliko jezika govoriš? pitao je Michael.
— Osam.
Smijeh je postao još glasniji.
Ali djevojčica je ostala potpuno mirna.
Michael se naslonio.
— Koji su to jezici?
Bez oklijevanja ih je nabrojala: engleski, francuski, njemački, španjolski, ruski, talijanski, kineski i japanski.
Smijeh je polako utihnuo.
Zatim je Michael prešao na francuski:
— Ako stvarno razumiješ jezike, odgovori mi.
Djevojčica je bez problema odgovorila na savršenom francuskom.
Zatim španjolski, njemački, ruski…
Svaki put bez greške.
U prostoriji je postajalo sve tiše.
Michael je zatim stavio debelu mapu na stol.
— Prevedi ovo. To je međunarodni ugovor koji naši stručnjaci provjeravaju već dva tjedna.
Nekoliko ljudi se podsmjehnulo, očekujući da će djevojčica pasti na testu.
Ali ona je brzo pregledala dokumente. Nakon minute se zaustavila.
— Ovdje postoji ozbiljna pogreška.
Pokazala je na jednu klauzulu.
— U japanskoj verziji pogrešno je preveden pravni pojam. Zbog toga bi tvrtka nakon potpisivanja izgubila dio patenta.
Michaelov osmijeh je nestao.
Pravni tim je odmah provjerio dokument.
Nekoliko trenutaka kasnije:
— Ona je u pravu.
Tišina.
Michael je ustao i prvi put je pogledao djevojčicu potpuno drugačije.
— Tko te to naučio?
Djevojčica je tiho odgovorila:
— Moja majka je bila prevoditeljica na međunarodnom sudu. Nakon njezine smrti nastavila sam učiti sama.
