Ujutro je ispred zgrade stigla hitna pomoć. Sirena se naglo utišala, a automobili s bijelim vrpcama i cvijećem ušli su u dvorište. Prava svadbena povorka zaustavila se na ulazu u mrtvačnicu. Ljudi u svečanoj odjeći stajali su zbunjeni — neki su plakali, drugi su samo zurili u prazno.
Mladenka je unesena na nosilima. Nosila je čipkastu haljinu, kosa joj je bila uredno sređena. Buket je još uvijek ležao na njezinim prsima. Pokraj nje je išao mladoženja. Nije vikao niti plakao. Gledao ju je kao da je sve što se događa pogreška.
Zaposlenica je sve promatrala iz hodnika. Nije dugo radila u mrtvačnici. U početku se bojala; noću je sanjala hodnike i hladne zidove. Glavni liječnik joj je jednom rekao:
— Ne treba se bojati mrtvih. Opasniji su oni koji hodaju i smiješe se.
Od tada je mirno pristupala tijelima. Ona više nisu mogla nikome nauditi.
Kad su rođaci otišli, tijelo je ostalo u prostoriji. Liječnik je brzo pregledao dokumente i rekao:
— Obdukcija je sutra. Danas završavaš smjenu i ne ostaješ dulje.
— Je li uzrok smrti potvrđen? pitala je zaposlenica.
— Otrovanje. Sve je jasno, potpisano. Ne brini se.
Otišao je. Nastala je tišina.
Zaposlenica je ostala sama. Prišla je stolu. Mladenka je izgledala previše mirno. Koža joj nije bila siva. Usne nisu bile plave. Obrazi su bili lagano ružičasti.
Namrštila se. U mrtvačnici je uvijek hladno. Tijela brzo postanu ledena.
Dotaknula je ruku djevojke i odmah povukla prste. Koža je bila topla.
Ponovno ju je dotaknula — oprezno, kao da se bojala da griješi. Pod prstima je osjetila mekoću živog tijela. Činilo joj se da se prsa jedva primjetno podižu.
— To nije moguće… šapnula je.
Prislonila je uho na prsa. U tišini mrtvačnice čuo se slab, jedva primjetan zvuk.
Srce.
Zaposlenica se povukla i stavila ruku na usta. Ako je u pravu, djevojka će biti živa pokopana.
Odmah je otrčala u hodnik prema liječničkoj sobi.
— Brzo, dođite sa mnom. Živa je. Pogledajte je.
Liječnik je podigao pogled s papira, vidno iritiran.
— Tko je živ?
— Mladenka. Tijelo joj je toplo i srce joj kuca. Čula sam.
Teško je uzdahnuo, odložio olovku i nevoljko ustao.
— Idemo. Ali ako je ovo opet mašta, napisat ću izvještaj o tvom stanju.
Ušli su u prostoriju. Djevojka je ležala isto — nepomična, zatvorenih očiju.
Liječnik je prišao, navukao rukavice i počeo pregled. Opipao je vrat, provjerio zjenice, stavio stetoskop.
— I? pitala je tiho zaposlenica.
On se uspravio.
— Tijelo zadržava toplinu prvih nekoliko sati. To je normalno. Puls si možda zamijenila s mišićnom kontrakcijom. Nakon nekih trovanja javljaju se postmortalne reakcije.
— Ali ja sam čula srce.
— Umislila si. Već smo je pregledali pri prijemu. Nema srčane aktivnosti.
Skinuo je rukavice i bacio ih.
— Nemoj se opterećivati. S vremenom se čovjek navikne.
Otišao je. Ona je ostala sama.
Ponovno je prišla stolu. Djevojka je izgledala previše živo.
Nakon nekoliko minuta učinilo joj se da su se prsti mladenke lagano pomaknuli.
— Ako me čuješ, daj znak, šapnula je.
Nije bilo reakcije.
Te noći nije odmah otišla kući. Vratila se i ponovno provjerila — tijelo je ostajalo toplo dulje nego što bi trebalo.
Tada je donijela odluku.
Instalirala je malu kameru u kut prostorije i usmjerila je prema stolu. Nikome nije rekla ništa.
Ujutro je došla ranije od svih i uključila snimku.
Prva dva sata — tišina. A zatim je vidjela nešto što ju je potpuno prestravilo…
Mladenka je naglo duboko udahnula. Kao da izranja iz vode. Prsti su joj se grčili. Oči su se polako otvorile.
Nedugo zatim ušli su liječnik i mladoženja.
Na snimci se čulo kako liječnik kaže:
— Sve je u redu. Doza je točno izračunata. Službeno — klinička smrt. Dokumenti su spremni.
Mladoženja je nervozno pogledao oko sebe.
— Brže. Ne smiju nas vidjeti.
Pomogli su djevojci da ustane. Bila je slaba, ali pri svijesti. Izveli su je kroz službeni izlaz.
Zaposlenica je tada shvatila sve.
Nije bilo slučajnog trovanja. Mladenka je bila uvedena u duboku medicinsku komu. Puls je bio jedva primjetan. Za površni pregled — mrtva.
Nekoliko dana prije vjenčanja sklopljena je velika polica osiguranja na njezino ime. U slučaju smrti, novac je išao suprugu.
Također je imala udio u očevom poslu. Nakon službene smrti, kontrola je prelazila na mladoženju.
Plan je bio dvostruk: novac od osiguranja i prijenos imovine. Nakon toga tijelo bi bilo kremirano bez dodatnih provjera.
Mladenka je to znala i pristala nestati.
Ali nisu računali na zaposlenicu koja nije vjerovala da umišlja.
Spremila je kopiju snimke.
I ovaj put nije ušla u liječničku sobu sama. ☹️
