Kad je otkrio da njegova supruga čeka djevojčicu, otjerao ju je kao potpunu neznanku. A ipak, nekoliko tjedana kasnije, platio je ogromnu svotu novca kako bi njegova ljubavnica rodila dječaka u privatnoj klinici. Nije znao da će mu sudbina toga istog dana pripremiti zamku iz koje neće izaći.
Tog jutra Rivière-sur-Mont, mali sunčani grad na jugu, budio se pod zlatnim nebom. U njihovu stanu u četvrti Amandiers, Nora se polako kretala, s rukom položenom na trbuh spreman donijeti novi život. Tiho je šapnula:
— „Izdrži, moje malo blago… uskoro ću te vidjeti.“
Victor nije ni podigao pogled. Od početka trudnoće, nježni muškarac kojeg je udala nestao je, zamijenjen hladnom i razdražljivom sjenom. Sve ga je živciralo: njezino disanje, nemirne noći, spori pokreti.
Jedne večeri, dok je Nora slagala sitnu dječju odjeću, rekao je:
— „Sljedeći mjesec ćeš roditi kod svojih roditelja u Montbrunu. Tamo će me to koštati tri puta manje.“
Nora je problijedjela.
— „Victor… pri kraju sam trudnoće. Put je dug. A ako…“
— „Snaći ćeš se.“
Dva dana kasnije, sa suzama u očima ali uzdignute glave, Nora je sjela na vlak za Montbrun. Majka ju je dočekala na peronu i zagrlila zaštitnički.
U isto vrijeme Victor je žurio k Lini Marek, svojoj mladoj asistentici, uvjeren da će mu roditi „sina“. Platio je luksuznu sobu u klinici Val-Blanc, siguran da ga čeka veličanstven trenutak.
Na dan poroda, svima je ponosno objavio rođenje „svog nasljednika“. No nekoliko minuta kasnije medicinska sestra pozvala ga je da potpiše dokumente. Hodnikom je prošao pun ponosa… sve dok se vrata nisu otvorila.
I njegov osmijeh se ukočio.
Pred njim je stajala gospođa Delmas, uspravna poput zida.
— „Došla sam vidjeti tog slavnog sina kojim se hvališ.“
Izvadila je omotnicu.
— „DNK test. Rezultat: dijete nema nikakve veze s tobom.“
Sve se potom srušilo.
A u Montbrunu, Nora je u naručju držala svoju djevojčicu — slobodna i spašena.
