Kad je mama teško oboljela, tata me odveo u bolnicu. Rekao mi je da se oprostim od nje — jer možda uskoro odlazi… i to na dugo.
Tada sam bio dijete i nisam razumio kamo „odlazi”. Tek godinama kasnije saznao sam istinu — da se borila s najopasnijim oblikom raka.
Kad se vratila iz bolnice, primijetio sam da više nema kosu. Bila je potpuno ćelava. Bilo ju je čudno i pomalo strašno vidjeti takvu.
Jednom sam je pitao:
— Mama, gdje ti je kosa?

Nasmiješila se, pomilovala me po glavi i rekla:
— Odrezala sam je, sine. Bilo mi je jako vruće. Sviđa li ti se moja nova frizura?
— Da, — rekao sam nakon kratke stanke, — ali sad izgledaš kao tata.
Nisam znao da joj je kosa otpala zbog „kemoterapije” — liječenja koje joj je tada još neko vrijeme spasilo život.
Ali bilo je još nešto čudno. Kad me ponovno odvela u školu, vidio sam kako je ljudi gledaju — na ulici, u autobusu, čak i moji školski prijatelji. Neki su okretali glavu, drugi su šaptali, a neki su je čak i snimali.
Nisam razumio zašto. Možda im se samo nije sviđala njena frizura.
Jednog dana vidio sam tri djevojke kako stoje i tiho se smiju gledajući moju majku.
— Mama, — pitao sam, — zašto te gledaju tako?

Mama se zaustavila, pogledala me i prvi put mi rekla cijelu istinu. O bolesti. O boli. O strahu da me možda neće vidjeti kako odrastam. I o tome zašto je zapravo izgubila kosu.
Tog trenutka moj se svijet promijenio. Znao sam da moram nešto učiniti da je podržim. A ono što sam učinio šokiralo je sve 😢😱
Mjesecima sam puštao kosu da raste. Moji prijatelji su mi se smijali, zadirkivali me da izgledam kao djevojka, ali nije me bilo briga.
Kad je narasla dovoljno dugo, uzeo sam mašinicu, stao pred ogledalo i potpuno obrijao glavu.
Zatim sam skupio kosu u malu plastičnu vrećicu i dao je mami.
— Evo, mama, — rekao sam, — ovo je moja kosa. Stavi je na glavu.

Mama je pogledala vrećicu, prvo se nasmijala, a zatim zaplakala — od sreće. Tako me jako zagrlila da nikada neću zaboraviti taj zagrljaj.
— Ti si najbolji, — šapnula je.
Godinu dana kasnije mama više nije bila s nama. Bolest je bila jača.
Ali i danas se s osmijehom sjećam dana kad sam joj dao svoju kosu. 💔







