— Marta, otvori! — svekrva je udarala šakom po vratima. — Znam da si unutra!
Laptop mi je pao, skočila sam iz viseće mreže. Tri dana sam ovdje zbog mira i tišine za pisanje. A sad…
— Dolazim! — viknula sam u papučama.
Svekrva u cvjetnoj haljini, s ogromnim torbama i samodopadnim izrazom lica.
— Napokon! — upala je u kuću. Obitelj dolazi na ljeto, a «momci» su očito bili tema.
Galama, prisilno čišćenje, chill na verandi — moji pokušaji stvaranja mira propali su.
Trećeg dana sam pukla:
— Imate dva sata, a onda napuštate vikendicu!
Ubrzo su pakirali kofere. Suprug je potvrdio da je svekrva sve prešutjela.
Vratila sam se u veliku sobu. Tišina. Pisaća mašina. I — bestseller o granicama.
Pet godina kasnije: knjižna turneja, knjižara, potpisivanje… i tamo ona. Suze, isprika.
— Marta, naučila si me reći «ne». Hvala ti.
Zagrlila sam je:
— Dođi slobodno na ljetovanje, ali sada — kao gošća!
Tako je nastala rezidencija za pisce — ljeto, stvaranje i pravo pozivanje. 🕊️
