I uskoro se zbog toga dogodilo nešto strašno… 😲😱
Mećava je počela još navečer. Snijeg je letio gotovo vodoravno, zasljepljivao oči i odmah prekrivao tragove na stazi.
Šumar s četrdeset godina iskustva vraćao se prema svom šumarskom domu i razmišljao samo o tome kako što prije stići do tople kolibe, naložiti peć i pričekati da nevrijeme prođe. U takvoj noći u tajgi nitko ne izlazi bez velike potrebe.
Ali odjednom je kroz zavijanje vjetra čuo čudan zvuk. Isprva je pomislio da je to samo škripa stabala, ali zvuk se ponovio. Tanak, žalostan, gotovo ljudski plač.
Šumar se zaustavio, oslušnuo i polako skrenuo sa staze prema gustoj smrekovoj šumi.
Nakon nekoliko minuta došao je do malog jarka gotovo potpuno zatrpanog snijegom. Tamo, uz korijen stare smreke, ležala je lisica. Velika crvena ženka. Snijeg je već počeo prekrivati njezino krzno i bilo je jasno da je mrtva. Ali ispod njezina tijela nešto se micalo.
Šumar je oprezno prišao i kleknuo.
Ispod lisice stiskalo se pet malih lisica. Sitne, pahuljaste, s još uvijek prevelikim šapama i mokrim njuškama. Gurale su se uz majku kao da se pokušavaju sakriti pod njezinim krznom, gurkale su je njuškama u bok i tiho cviljele. Jedna je čak pokušala šapom gurnuti majku, kao da se nada da će ustati.
Lisice nisu razumjele što se dogodilo. Stiskale su se jedna uz drugu u maloj hrpi, ponekad podizale glave i tužno pištale, ponovno zabijajući njuške u hladno krzno majke. Najmanja je stalno pokušavala uvući se pod njezinu prednju šapu, kao da tamo traži toplinu.
Šumar ih je dugo gledao bez riječi.
Zakon tajge bio je jednostavan i surov: ne miješaj se u poslove šume. Priroda sama odlučuje tko će preživjeti, a tko neće. Šumar je taj zakon znao bolje od mnogih.
Ali znao je i nešto drugo — ovi mališani neće preživjeti noć.
Skinuo je rukavice i pažljivo podigao jedno mladunče. Bilo je lagano i toplo te se odmah privilo uz njegov dlan. Ostali su počeli još glasnije cviljeti i zbijati se u još čvršću gomilu.
— Eh, mali crveni… — tiho je rekao šumar. — Bez majke ovdje nećete preživjeti.
Pažljivo ih je umotao u svoju jaknu i ponio prema kolibi. Cijelim putem tiho su cviljeli, ponekad se micali i podizali njuške kao da traže poznati miris.
Šumar još nije znao da će nakon spašavanja tih jadnih životinja u njegovu životu početi događati strašne stvari i da bi mogao privući pažnju onoga koga se boji cijela šuma. 😢😱
👉 Nastavak priče nalazi se u prvom komentaru 👇👇
Te noći šumar gotovo nije spavao. Naložio je peć, napravio toplo gnijezdo od stare kutije i krpa i tamo smjestio mladunce. Isprva su se dugo vrtili, cviljeli i tražili majku, ali su se postupno ugrijali i utihnuli.
Prošlo je nekoliko dana.
Lisice su počele oživljavati. Puzale su po kolibi, zaplitale se u njegove čizme i ponekad mu se penjale u krilo.
Ali jedne večeri netko je pokucao na vrata kolibe. Kucanje je bilo teško i uporno. Šumar je odmah shvatio da to nisu slučajni putnici.
Kad je otvorio vrata, na pragu su stajala trojica muškaraca. Jedan je odmah zakoračio naprijed i zavirio unutra.
— Ti si šumar? — upitao je.
— Recimo da jesam — mirno je odgovorio starac.
— Znamo da si u jaruzi našao lisicu. Crvenu ženku.
Šumar ništa nije rekao.
— Lisicu smo mi ubili — nastavio je drugi. — Krzno je bilo dobro. Ali mladunce nismo našli. Znači da si ih ti uzeo.
U tom trenutku iza peći tiho je zacvililo jedno mladunče.
Muškarci su se pogledali.
— Evo ih — rekao je prvi. — Daj ih. Mi ćemo se pobrinuti za njih.
Šumar je polako zatvorio vrata i okrenuo se prema njima.
— Oni nikamo ne idu.
Treći muškarac je zakoračio naprijed.
— Slušaj, starče. Očito nisi shvatio. Došli smo po njih.
— Shvatio sam — mirno je rekao. — Ali uzalud ste došli.
Čovjek se nasmiješio i pružio ruku da ga odgurne.
Ali sve se dogodilo vrlo brzo. Prvi krivolovac nije ni shvatio kako se našao na snijegu ispred kuće. Drugog je šumar jednostavno izgurao van, a treći je sam odstupio kad je vidio da starac nije bespomoćan.
Minutu kasnije sva trojica stajala su u dvorištu.
— Gubite se iz moje šume — tiho je rekao šumar. — I više se ne vraćajte.
Muškarci su ga još nekoliko sekundi gledali, a zatim su psujući krenuli prema cesti.
