Nakon mog rođenja, otac je upao u financijske probleme. Mama je tada upoznala muškarca koji je imao veliku kuću, stabilan posao i lijep auto.
Sve se dogodilo vrlo brzo: zatražila je razvod i nije mu dala priliku da popravi stvari. Sjećam se tog dana — otac je stajao na pragu, očajan, molio je da ostane. No, ona je ostala čvrsta. Tri mjeseca kasnije već smo živjeli s njenim novim mužem. Oca smo ostavili iza sebe.
Nakon razvoda, otac je redovito plaćao alimentaciju, ali majka mu je zabranila da me vidi ili kontaktira.
Godine su prošle. Završila sam fakultet i pripremala se za vjenčanje. Pozvali smo samo najbliže. Mama je došla sama — drugi muž ju je već odavno napustio. Otac se nije pojavio. Mama je rekla da je imao „neodgodivu obvezu”.
Nakon vjenčanja, mama mi je uručila kovertu s pet tisuća grivnji — dar od oca. Bila sam dirnuta, ali nisam ga odmah nazvala. Dva tjedna kasnije, on je nazvao mene.
— Svidio ti se poklon?
— Da! Štedimo za hladnjak, skoro smo skupili.
Nasmejao se: — Pametno razmišljaš! Očekujem poziv za useljenje — to sigurno neću propustiti.
Onda mi je ispričao nešto šokantno: dva mjeseca prije vjenčanja mama mu je došla i predložila da nam zajedno kupe stan. On joj je odmah dao veliki iznos — vjerovao joj je. Mama je uzela novac i otišla.
Nisam mogla vjerovati. Otišla sam do nje — nadajući se da je sve nesporazum. Ali nije ni pokušala negirati:
— Da, kupila sam stan. Na svoje ime. Iznajmljivat ću ga. Vi ste mladi — zaradite svoj novac.
Samo sam je gledala. Tada se nešto u meni zauvijek slomilo. Više joj nisam mogla vjerovati. Prekinula sam svaki kontakt.
Ostatak obitelji se okrenuo protiv mene, ali nju to nije diralo. Nastavila je živjeti kao da se ništa nije dogodilo.
